MICE INDUSTRIJA U POSTPANDEMIJSKO VRIJEME

Updated: Sep 1

Da li će MICE ¹ (kongresno – sajamska) industrija ostati ista

kao što je bila prije pandemije Covid-19 ?

Piše: Vinko M. Ćuro, ekonomist i poduzetnik ²

UMJESTO UVODA - SVE ĆE, IPAK, BITI KAO PRIJE!


 

Svjesni da ni do sada na planeti Zemlji sve nije bilo dobro, da li ćemo se zadovoljiti "samo" mogućnošću da nastavimo od tamo gdje smo stali prije pojave Covid-19 ?!?

 

"Ništa više neće biti isto...", "Život će se promijeniti...", "Očekuje se ekonomska kriza veća i od one 2008. godine..." ... i slične izjave, izjave su koje smo mogli čuti ili pročitati već u prvim tjednima trajanja pandemije COVID-19.


Na ovakve izjave, uzmemo li u obzir spoznaju da su ih javno komunicirale osobe koje se nalaze na odgovornim funkcijama, rijetko je tko mogao ostati ravnodušan. U najmanju ruku, svi smo, usljed nedostatka argumentacije od autora takvih izjava, za početak tragali za odgovorima na logički nametnuta pitanja: "Zaista, da li će biti tako...?", "Ako se to zaista i dogodi, zašto će biti tako...?", "Imaju li te izjave analitičko ili stručno utemeljenje...?"... i niz drugih pitanja kojima smo, s jedne strane, tražili utemeljenu potvrdu ili negaciju takvih ozbiljnih najava a, s druge strane, prirodno iskazivali osobni (obrambeni) stav da se takvo nešto neće i ne može, ili u najmanju ruku (utješno) - ne bi trebalo dogoditi !?

Na temelju mnoštva komentara i (pr)ocjena o trenutačnoj situaciji, odaslanih i od stručnih / nadležnih osoba ali i od onih koji su se osjećali p(r)ozvanima da javno komentiraju - pa sve do brojnih laičkih komentara i "vidjenja" situacije, teško je (bilo) zauzeti stav i biti siguran da će upravo taj stav biti ispravan.

Od svih prezentiranih u različitim oblicima i na različitim platformama, poneke pojave i činjenice kao argumenti idu u prilog tezama (stavovima) s početka teksta, dok nas pojedine, pak, navode na potpuno drugačije zaključke.

Suprotstavljajući potonje prvima, ipak se dolazi do zaključka da su izjave s početka teksta "o novom i drugačijem svijetu u budućnosti" prije rezultat: početne zbunjenosti, neinformiranosti ili poluinformiranosti, nedoraslosti novoj i nepoznatoj situaciji, panike, pa čak, rekao bih, i želje (čitaj: neobjašnjive potrebe) pojedinih osoba na odgovornim pozicijama da cijelu pandemijsku situaciju učine još ozbiljnijom i opasnijom nego što to ona zaista jeste i da - valjda - time, i sebi i svojoj poziciji (na žalost, prije svega sebi) daju na dodatnoj važnosti (a ujedno, unaprijed, opravdaju svoj potencijalno budući loš rad).



Činjenica je da se čovječanstvo susrelo sa nečim posve nepoznatim - i u pojavnom i u, znatnoj mjeri, obrambeno-zdravstvenom smislu. Činjenica je da je veliki broj ljudi širom svijeta (p)obolijevao. Činjenica je da mnogi od njih nisu dobili bitku sa nepoznatom bolešću (u trenutku pisanja ovoga teksta, od zaraze virusom COVID-19 u svijetu je umrlo 285.760, u Europi 148.623 a u Hrvatskoj 91 osoba ³). Činjenica je, to će priznati i najhrabriji i najtvrdoglaviji, da smo živjeli (mnogi su u takvom stanju i danas) u neizvjesnosti, u (prikrivenom) strahu i, u pojedinim periodima i geografskim područjima, na granici panike... No, promislimo li tu situaciju staloženo, realno i objektivno, uvažavajući mnoštvo dostupnih zvaničnih i potvrdjenih informacija, ČINJENICA JE da se svijet u svojoj povijesti, dugačkoj više od dva tisućljeća, nije susreo sa ovakvim izazovima prvi put. Naprotiv.

Podsjetimo se: KUGA se pojavila 1340. godine, a tek u 18. stoljeću dobila je naziv Crna smrt do kada je umrlo ukupno 75 milijuna ljudi. COLERA se pojavila davne 1820. godine ali je posljednja – sedma pandemija Colere, koje se sjećaju mnogi koji čitaju ovaj tekst, bila nedavno, od 1961. do 1970. godine. ŠPANJOLSKA GRIPA se pojavila 1918. godine, odmah po završetku 1. Svjetskog rata. Umrlo je ukupno 40 milijuna ljudi, a, usporedbe redi, u cijelom 1. Svjetskom ratu poginulo je „samo“ 8 milijuna ljudi. Veoma skoro, AIDS je u samo jednoj godini (2007.) odnio 2,1 milijun života. A tu su i brojne druge slične zarazne bolesti...

„Istorija ima tendenciju da se ponavlja:

prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa“.

Sokrat

Svijet je, dakle, opstao, manje ili više uspješno rješavao svaku krizu sa kojom se kroz povijest susretao - i nastavio se razvijati. Na svim poljima i u svim pravcima - i po horizontali i po vertikali. Brojni argumenti navode nas na zaključak da će i ovom prilikom biti tako.

Sve će, ipak, biti kao prije !


 

A da li ćemo i da li time trebamo biti zadovoljni, to je drugo pitanje ?! Svjesni da ni do sada na planeti Zemlji sve nije bilo dobro, da li ćemo se zadovoljiti "samo" mogućnošću da nastavimo od tamo gdje smo stali prije pojave Covid-19?!?

 

ODGOVORNOST ZA UNIVERZALNE VRIJEDNOSTI I SVIJEST ČOVJEČANSTVA

Da li ćemo nastaviti nekontrolirano eksploatirati prirodne resurse i tako ugrožavati opstojnost Planeta? Hoćemo li znati odgovoriti jednom od najvećih izazova 21. stoljeća – spašavanju planeta od globalnog zatopljenja i razornih klimatskih posljedica? Hoćemo li uspjeti „reorganizirati“ ljudske aktivnosti te smanjiti emisiju štetnih plinova kao glavnih krivaca za učinak staklenika i posljedično tome zagrijavanja planeta s katastrofalnim posljedicama poput: otapanja ledenjaka, porasta razine mora, poplava, suša, ugrožavanja sigurnosti hrane i dostupnosti vode?

Po trenutnoj stopi globalnog zatopljenja, do 2050. godine potpuno će nestati koraljni grebeni koji pružaju hranu, radna mjesta i prirodnu zaštitu od oluja za nekoliko stotina milijuna ljudi. Dugoročno, zbog podizanja razine oceana, primjerice Šangaj, Bombaj ili New York bit će djelomično potopljeni, a ako se temperatura povisi za 4 stupnja Celzija bit će gotovo potpuno pod vodom. Studije pokazuju da će s porastom temperature od 1,5 stupnja Celzija biti ugroženo područje sa 137 milijuna ljudi, s 2 stupnja 280 milijuna ljudi, a s 4 stupnja područje na kojem obitava 600 milijuna ljudi⁴. Da nije sve „tako daleko“, studije nadalje govore da će do 2100. godine Mediteran biti prevruć za turizam. Već unuci moje generacije i njihova djeca neće odmore provoditi na Mediteranu, a upitni će biti i uvjeti za življenje. U Jadranu već sada nestaju vrste, u Vranskom jezeru se pojavila slana voda, a to je tek početak. Hoćemo li imati dovoljno znanstvene i moralne snage te političke mudrosti da spasimo planet??



Da li ćemo kao ljudska bića i dalje dozvoljavati da – u 21. stoljeću - zastrašujuće veliki broj ljudi u svijetu umire od gladi, žeđi ili zbog nedovoljne zdravstvene skrbi? Nevjerojatno zvuči da gotovo 800 milijuna ljudi u svijetu nema dovoljno hrane. Oko 13,5 % stanovništva svijeta u razvoju, ili jedan od osam ljudi, je pothranjeno. Više od 6 milijuna djece umire od bolesti povezanih s glađu i neishranjenošću svake godine, dok je jedno od četvero djece u zemljama u razvoju pothranjeno. Dodatni problem je što su milijuni djece koja prežive pothranjenost osjetljivi na zaostajanje ili nerazvijenost tijela i mozga. Više od 160 milijuna djece ispod 5 godina bilo je žrtvom gladi 2013. godine⁵. Istovremeno, zvuči i zastrašujuće i paradoksalno, da je samo 50 dolara dovoljno kako bi dijete imalo dovoljno hrane tijekom cijele školske godine. Još strašnije zvuči i činjenica da glad ne vlada samo u nerazvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Potražnja za pučkim kuhinjama i bankama hrane primjerice i u SAD-u je u velikom porastu. U bogatoj Njemačkoj oko 9 % stanovništva živi ispod granice siromaštva. Tone hrane u SAD-u, u Njemačkoj i u drugim razvijenim dijelovima svijeta se bacaju jer „nije moguće“ osigurati opskrbni lanac.

„Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja.

Treba znati što je dobro, da bi dobro činili“.

Sokrat

Da li ćemo i dalje samo mirno promatrati da milijuni ljudi, čak - ali i posebno - i u najrazvijenijim zemljama nemaju elementarne uvjete za život dostojan čovjeka (krov nad glavom, osnovne higijenske uvjete, minimalnu prehranu, najosnovnije obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, minimalnu sigurnosnu i pravnu zaštitu, konačno – da nemaju najtemeljitija LJUDSKA prava...)?!? Nije li apsurd čovječanstva da jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta sa, prema riječima njezinog kontroverznog predsjednika, “najsnažnijom ekonomijom u povijesti” – Sjedinjene Američke Države – ima tako veliki broj ljudi koji borave i spavaju na ulicama, u parkovima... U SAD-u je u 2019. godini bilo oko 550.000 beskućnika. Ukupan broj beskućnika u SAD-u porastao je za 2,7 % u 2019. godini u odnosu na godinu prije. Nigdje taj problem nije toliko izražen kao u bogatoj Kaliforniji gdje je samo u 2019. godini broj beskućnika porastao za 16,4 %. 2018. godine na ulicama Los Angelesa umrlo je tisuću beskućnika. Tisuće i tisuće ljudi u Los Angelesu ili San Franciscu, praktički „najuspješnijim“ gradovima na svijetu, danas žive u šatorima na ulicama, automobilima ili napuštenim zgradama. Dodatno zabrinjava činjenica da je među njima i sve veći broj onih sa stalnim zaposlenjem ili u mirovini stečenoj temeljem punog radnog vijeka⁶. To ne može biti i nije pravda, demokracija... To jednostavno zdravorazumski promišljajući – nije normalno!

Da li ćemo i dalje sa divljenjem (!?!) primati informacije o tome da 26 najbogatijih ljudi u svijetu imaju više novca od 3,7 milijardi (50%) najsiromašnijih stanovnika svijeta, dok, istovremeno, imamo sve loše (čitaj: nečovječno) naprijed pobrojano?!? Rast bogatstva 0,1% najbogatijih bio je isti kao rast prihoda 50% najsiromašnijih⁷."Ekonomska nejednakost je raširena i donekle neizbježna. Vjerujemo, ipak, da ako se nejednakost pravilno ne nadgleda i ako se na to ne odgovori, može dovesti do raznovrsnih političkih, ekonomskih i socijalnih katastrofa", ocijenili su autori Izvještaja o svjetskoj nejednakosti 2018.


 

Ili je COVID-19 upozorenje čovječanstvu ? Da li ćemo nešto promijeniti ?? Trenutna kriza podsjetila nas je još jednom na neraskidivu međuovisnost ekonomskih i gospodarskih aktivnosti od mnogih drugih sistema, kao što su zdravstveni, znanstveni, ekološki i mnogi drugi. Može li i kako MICE industrija imati ulogu u takovom pristupu, u promjenama čovječanstva nabolje ?

 

MOŽE LI I KAKO MICE INDUSTRIJA IMATI ULOGU U PROMJENAMA ČOVJEČANSTVA NABOLJE?

Ako ste u ovom tekstu očekivali odgovor na jednostavno pitanje: Hoće li MICE industrija nastaviti poslovati kao i prije pojave pandemije Covid-19 ? - i odgovor je jednostavan: Hoće ! Čak i nadahnutija, rekao bih.

Hoće sa organizacijskog i logističkog aspekta. Hoće sa komunikacijskog aspekta. Hoće sa financijskog aspekta. Hoće, uvjeren sam, i sa koncepcijskog aspekta - u skladu sa svojom definicijom (ili se više neće tako zvati): sastanci, kongresi, susreti, forumi, razgovori, promocije, izložbe... ostat će to što i same riječi znače - susreti i razgovori više ljudi o zajedničkoj temi.

Kontra tome nije (može biti samo paralelno i kao povremeni nadomjestak) i virtualni MICE. Ljudi se mogu, naravno: vidjeti, komunicirati, debatirati te donositi zajedničke zaključke i putem video konferencija i na druge slične načine. Ne moraju se, pri tome, fizički susretati. Ali tada to nije MICE. Tada to nisu sastanci, tada nemamo incentive sadržaje, tada to nisu kongresi i dogadjanja na kojima nerijetko i adrenalin odigra svoju ulogu. "Susret" ili "Dogadjanje" ima svoju definiciju i ono ne može biti virtualno, ili, u tome slučaju, ono to nije.

Još jednu značajnu spoznaju potvrdila nam je pandemija i dramatično smanjeno komuniciranje među ljudima. Spoznaju da - unatoč brojnim pitanjima, dilemama i prognozama unatrag dva desetljeća, da (li) će sajamska industrija izumrijeti usljed nagle ekspanzije računalnih i digitalnih tehnologija - sajamska i kongresna industrija neće zamrijeti ! Otpor smanjenom obujmu kontakata i komunikacije među ljudima samo je nedvojbeno potvrdio da je u ljudskoj prirodi i psihi da se ljudi žele, hoće i moraju susretati... da moraju komunicirati, da žele definirati sugovornika i temeljem izgleda te ponašanja i govora tijela. Ljudi se žele i družiti, ručati i popiti pićezajedno, kroz posao stvarati i prijateljstva... Uz to, naravno, usprkos činjenici da danas veliki broj poslova možete završiti na platformi IK tehnologija, ljudi žele proizvod vidjeti i "uživo", žele ga opipati, isprobati/testirati njegove perfomanse, omirisati, čuti, kušati... dakle, žele procijeniti njegovu kvalitetu, funkcionalnost i vrijednost putem svih čula koje je priroda čovjeku dala. Podsjetimo se: Nisu li sajmovi i kongresi svojevrsna dogadjanja!? Dakako, dogadjanja koja želimo neposredno doživjeti i u kojima želimo sudjelovati! Stoga, ponovit ću onu sintagmu tisuću puta napisanu i izgovorenu: Gdje ćete, kada je posao u pitanju, u tako kratkom vremenu susresti više sugovornika i (potencijalnih budućih) poslovnih partnera, kao i proizvoda, nego na sajmovima i kongresima ?! Ne navodi li i vas ova teza na zaključak da: Kako ih jedno vrijeme nije bilo, sajmovi i kongresi bi, u postpandemijsko vrijeme, mogli doživjeti svojevrsnu renesansu bude li ih se promišljalo, dizajniralo i organiziralo po mjeri onih koji ih čine (sudionika i publike).

Krenimo u tome pravcu !

ČEMU MICE INDUSTRIJA TREBA (VIŠE) BITI POSVEĆENA U BUDUĆNOSTI?!

No, vratimo se važnijem dijelu pitanja. Onome dijelu pitanja kojemu bi MICE industrija u budućnosti trebala biti više posvećena. Ako će forma i u budućnosti biti manje-više kakva je bila i do sada (naravno, što je dobro, iz perioda u period - uvijek dodatno unaprijedjena), vratimo se suštini. Čemu MICE industrija treba (više) biti posvećena u budućnosti?! Zašto i kako MICE industrija može i treba imati mnogo veću ulogu u kreiranju društvenih procesa i trendova? Naravno, ova pitanja postavljamo i odgovore dajemo s pozicije kreatora sadržaja MICE dogadjanja (ne sa pozicije agencijskih izvršitelja MICE dogadjanja).

Tragajući za odgovorima na ova pitanja, nije suvišno odmah u početku ustvrditi (!) da MICE industrija može i treba imati veći i snažniji utjecaj na kreiranje društvenih trendova nego što ga trenutačno ima.

„Ono smo što neprekidno radimo.

Stoga je moć kontrole našega djelovanja – moć kontrole našega karaktera,

a moć kontrole našega karaktera je moć kontrole našega života“.

Aristotel

Da li kreatori sadržaja MICE dogadjanja trebaju usko postavljati samo osnovne teme kao epicentar razvoja i realiziranja jednog MICE dogadjanja, ili osnovnoj temi mogu pridodati i druge inicijative i aktivnosti od značaja za šire društvo ?! Treba li i može li se MICE dogadjanje, kao svojevrstan interaktivni i neposredni medij, iskoristiti za utjecaj (ili bar za promociju) na način razvoja zajednice, na unaprjeđenje (globalnih) moralnih normi, za promociju pozitivnih razvojnih praksi... Odgovor na prethodna pitanja je: DA, MOŽE i TREBA !

MICE DOGADJANJA MOGU I TREBAJU BITI DOBRA PLATFORMA ZA ZAGOVARANJE I PROMOCIJU POZITIVNIH DRUŠTVENIH NORMI!

Što to znači ?

To prije svega znači da se MICE industrija može i treba izboriti za svoj veći autoritet i značaj u procesu razvoja društva i gospodarstva. Primjerice, kao što se – primjetno - izborila izvozna industrija. To znači da kreatori sadržaja u MICE industriji trebaju šire promišljati teme i inicijative koje MICE industrija uspješno može komunicirati i promovirati.

Primjerice, treba li MICE industrija promovirati zdrav način života kao nešto što je korisno svakom društvu ili, globalno gledajući, cjelokupnom čovječanstvu – dakle, univerzalne vrijednosti? Pri tome ne mislim na promociju zdravlja organizirajući npr. Kongres zdravstvenih radnika. Mislim na sve prilike i na sva MICE dogadjanja: i na godišnji susret računovodja, i na savjetovanje o zaštiti šuma, i na seminar o ljudskim resursima, i na izložbu graditeljstva... Doslovce, sva MICE dogadjanja mogu i trebaju biti dobra platforma za zagovaranje i promociju pozitivnih društvenih normi!

Zašto ne na godišnjem susretu računovodja, uz glavnu temu, ne promovirati i koristi od zdravog načina života?! Zašto ne na savjetovanju o zaštiti šuma ne promovirati i zagovarati jednakopravnost u svijetu i ljudske slobode?! Zašto ne na seminaru o ljudskim resursima ne prezentirati potrebu o snažnijoj zaštiti planeta?!

Dakle, zašto MICE industriji ne dati novu dimenziju i novu (dodatnu) vrijednost?! Dati joj novu snagu i autoritet zbog čega će ona sama postati privlačnija, važnija, višedimenzionalnija, sadržajno slojevitija... sa stvarnim utjecajem, ili bar doprinosom u utjecaju na globalne trendove i stvarne vrijednosti u daljnjem razvoju čovječanstva??


 

Stoga odgovor na naslov iz ovoga teksta, da li će MICE industrija ostati ista kao što je bila prije pandemijje Covid-19, ne zavisi od razornosti i dugotrajnosti pandemije. Zavisi, u svakom slučaju, od nas kreatora sadržaja u MICE industriji !

 

Što to mi, kreatori sadržaja u MICE industriji, možemo napraviti ?!

SLUČAJEVI IZ PRAKSE

SLUČAJ 1. Evo primjera događanja koje je upravo na tome tragu i koje može poslužiti kao primjer ili čak kao uzor. Nedavno je, na velikom regionalnom skupu poduzetnika u našemu okruženju, pokrenuta inicijativa da se organizira Svjetski kongres poduzetnika! Inicijativa je ubrzo zaživjela i već su održana dva Svjetska kongresa poduzetnika. Prvi u Hrvatskoj, a drugi u Sjevernoj Makedoniji. Inicijativa da se organizira Svjetski kongres poduzetnika jeste, prije svega, pokrenuta - i kao takva i usvojena - da se prvenstveno promoviraju vrijednosti i značaj poduzetništva, ali i da se proklamiraju stanovite vrijednosti (i potrebe) društva. One, od kojih čovječanstvo, bude li ih prihvatilo i proklamiralo kao takve, (i) u budućnosti može imati značajnu korist.

I prije nego što je Svjetski kongres poduzetnika zaživio, trebalo je kroz temeljne dokumente definirati i usvojiti buduću opću temu Kongresa. Teme poput „Značaj poduzetništva...“, „Uloga poduzetništva...“, razni „slučajevi iz prakse“ činile su se isuviše jednostavne, blijede... i nedostojne kongresa zamišljenog kalibra i s prefiksom „Svjetski“. Stoga je Inicijativni odbor, nakon višednednovnog zasjedanja na Kopaoniku u Srbiji, vođen poduzetnikom prof. dr. sc. Nikicom Gabrićem iz Hrvatske i uglednim gospodarstvenikom Dragoljubom Vukadinovićem iz Srbije, inicirao prema Znanstveno-stručnom savjetu Kongresa naziv teme: „Poduzetništvo – Ljudi. Suradnja. Razvoj. Sigurnost.“.

Teme (oblasti): „Ljudi“, „Suradnja“ i „Razvoj“ već su u početku rasprave bile razumljve i odmah prihvaćene od većine. Međutim, glavni prijepor, i među članovima Inicijativnog odbora i nešto kasnije među članovima Znanstveno-stručnog savjeta, kojim predsjedava prof. dr. emeritus Slavica Singer iz Hrvatske, bio je oko dijela teme (oblasti kojom bi se Svjetski kongres poduzetnika trebao baviti): Sigurnost“. Naravno, predlagači su imali na umu sve vrste sigurnosti odnosno nesigurnosti ili narušene sigurnosti koje mogu imati utjecaja na poslovanje poduzetnika.

Dio članova se zapitao trebaju li poduzetnici raspravljati ili uopće razmišljati o sigurnosti, pored svih postojećih mjera, pravila i službi (cyber zajednica, zdravstveno-epidemiološka služba, vatrogasna služba, carina, razne državno-regulatorne agencije, policija, obavještajna služba, pa čak i vojska) koje i postoje da bi se brinule o sigurnosti odnosno da bi preduprjeđivale svaku vrstu sigurnosne ugroze i nesigurnosti građana i imovine, pa tako i poduzetnika te njihovih pothvata, imovine, roba i svih drugih vrijednosti.

Pokazalo se da su predlagači bili mudriji i dalekovidniji. Smatrali su da dodatne opreznosti i budnosti nad opasnostima koje mogu ugroziti sigurnost ljudi i imovine nikada nije dovoljno te da se i poduzetnici trebaju uključiti u te procese i doprinijeti da se sigurnost u svakom smislu dovede na najviši mogući nivo i da se konstantno unaprjeđuje. Kao jedan od argumenata zašto su smatrali (smatraju) da je budnost svih nad sigurnošću važna (nekada može biti od presudne važnosti), naveli su globalnu financijsku krizu iz 2008. godine kada je u kratkom periodu u svijetu ugašeno na stotine tisuća kompanija i milijuni radnih mjesta.

Ne/sigurnost je zaprijetila poduzetničkoj zajednici

Kao argument naveli su i „bliže“ i svježije primjere poput „događanja naroda“ – opće socijalne demonstracije koje su se dvije godine ranije (2014.) dogodile u Federaciji BiH i jednim dijelom u Republici Srpskoj (u Bosni i Hercegovini). Kada je život na nekoliko tjedana stao, kada je smijenjeno (čitaj: svrgnuto) nekoliko vlada, kada su paljene i uništavane zgrade vlada i općina, kada su se sukobili – s jedne strane policija – a s druge strane obespravljeni radnici i građani čiji su članovi obitelji bili gladni a oni bez posla i bez plaća. Tada su poduzetnici, vlasnici kapitala, vlasnici tvornica i tvrtki, vlasnici poslova i projekata, vlasnici investicija... bili, blago rečeno, uplašeni! Uplašili su se za svoje poslove, za svoje proizvodne i trgovinske objekte, za egzistenciju tvrtki koje su izgrađivali godinama i desetljećima a posredno i za brojna radna mjesta i egzistenciju svojih zaposlenika. Gore pobrojani „državni sigurnosni aparat“ niti jednoj navedenoj vanrednoj situaciji nije bio dorastao. Ne samo da nije preduprijedio nastale pogubne situacije, nego, vrijeme je pokazalo, nije se duže vrijeme bio snašao u takvim narušenim sigurnosnim okolnostima. Ne/sigurnost je zaprijetila poduzetničkoj zajednici.

Zbog toga, smatrali su zagovornici teze da i poduzetnici trebaju biti budni nad sigurnošću - zbog ranjivosti sistema i državnog aparata, zbog činjenice da kapital stvaran godinama i desetljećima (čitaj: vrijednosti) može biti ugrožen i propasti preko noći - i poduzetnici trebaju raspravljati o sigurnosti, trebaju aktivno doprinositi kreiranju boljih (ekonomskih i društevnih) mjera da bi se narušavanje svih vrsta sigurnosti preduprijedilo. Pri ovome, kada su u pitanju socijalni nemiri, ne mislim na mjere kojima će se gušiti nezadovoljstvo ugroženih grupa nego, naprotiv, na neupitnu potrebu da se stvara društvo (zakoni, mjere...) gdje neće biti nezadovoljnih – pravedno i pravično društvo – s ravnopravnom i ravnomjernom raspodjelom - čime će se mogućnosti svake vrste ugroze i narušavanja sigurnosti svesti na minimum.

Promatrajući stanje iz današnje perspektive (proljeće 2020.g.), kada je život zbog pandemije COVID-19 stao (!), bilo bi skromno reći da su zagovornici prijedloga da Svjetski kongres poduzetnika treba raspravljati i o sigurnosti, a poduzetnici nad njom bdjeti, bili u pravu. Bili su, i jesu, i više nego u pravu! Time su i Svjetski kongres poduzetnika i MICE industrija, dobili na značaju. MICE industrija je predstavljena kao djelatnost koja, na sebi svojstven način i svojim alatima, doprinosi društvenom napretku. Oko ozbiljnih tema okupljaju se ozbiljni ljudi – s autoritetom, koji svojim djelovanjem i mogu nešto promijeniti.

„Pravda bez moći je nemoguća;

moć bez pravde je tiranija“.

Blaise Pascal

SLUČAJ 2. Uz definiranje opće teme odnosno oblasti kojima će će se baviti, Svjetski kongres poduzetnika u svoje temeljne dokumente uvrstio je cilj: donošenje Deklaracije pod nazivom Uloga poduzetništva u globalnom razvoju“, sa svrhom i ciljem dugoročnog promoviranja i zagovaranja poduzetništva kakvo nam je potrebno u 21. stoljeću.

Deklaracija je usvojena i ona cirkulira među velikim brojem poduzetnika, nositelja vlasti, u znanstvenim i obrazovnim institucijama, nevladinim organizacijama, medijima... Ovdje naravno nije (toliko) važna forma i činjenica da je „Deklaracija o ulozi poduzetništva u globalnom razvoju“ donesena. Mnogo je, naravno, važniji sadržaj – a on poziva na „...sveopću odgovornost poduzetnika, zagovara slobodu djelovanja, slobodu i transparentnost tržišta te transparentnost i pravičnost djelovanja državnih institucija koje će štititi individualnost svakog pojedinog sudionika ekonomskih procesa i pripadnika društva...“. Deklaracija zagovara „...stvaranje poduzetničkog eko-sustava...“ – među ostalim mjerama i „...izgradnju kulturnih i društvenih normi prihvatljivih za poduzetnike...“ kao i, primjerice, „...obrazovanje koje će da budi i razvija intelektualnu radoznalost na temelju prethodno prenijetih i stečenih praktičnih vještina...“.

U Deklaraciji se, nadalje, kaže: „Poduzetništvom se stvara nova vrijednost, neostvariva bez osigurane slobode djelovanja. Da bi se razvijalo, poduzetništvu odgovara uređeno i stabilno okruženje. Socijalni mir i pravda, upućenost na pravednu raspodjelu, koja ne narušava osnovne odnose u primarnoj djelatnosti, ciljevi su kojima će svaki poduzetnik težiti. Podjednako, poduzetnik će težiti i uspostavljanju uređenih i uzajamno podstičućih odnosa sa zajednicom u okviru koje razvija svoju djelatnost... Poduzetništvo iz istih razloga ne trpi diskriminaciju već se trudi da u svoje djelanje uključi svakoga ko je dovoljno osposobljen da mu doprinese, bez obzira na razlike u dobi, spolu, ili razlike po bilo kojoj drugoj osnovi. Poduzetništvo je tolerantno i može da se razvija samo u tolerantnoj sredini“.

Deklaracijom „Uloga poduzetništva u globalnom razvoju“ Svjetski kongres poduzetnika je, kao dio MICE industrije, vrlo temeljito i ozbiljno predstavio poduzetničku zajednicu i poduzetništvo „...kao neprekidni angažman, inovativan i odgovoran prema sebi i prema drugima, kao i prema okruženju u kojem djeluju, a sve u skladu sa održivim razvojem i društvenom ekologijom“.

SLUČAJ 3. Nadalje, pokrenuta je inicijativa (koja je u međuvremnu i realizirana) o proglašenju adekvatnog datuma Svjetskim danom poduzetnika sa svrhom i ciljem dugoročnog i kontinuiranog ukazivanja na značaj poduzetništva te mogućnosti i obveze poduzetništva i poduzetnika u izazovima 21. stoljeća. Dvije godine kasnije, Svjetskim danom poduzetnika proglašen je datum 5. ožujka – dan kada je u Dubrovniku 2016. godine usvojena inicijativa o organiziranju Svjetskog kongresa poduzetnika. 5. ožujka obilježavat će se od 2021. godine svugdje u svijetu kao Svjetski dan poduzetnika.

SLUČAJ 4. Inicijativa o proglašenju/otvaranju Aleje poduzetnika sa svrhom i ciljem dugoročne i trajne zahvale poduzetnicima na njihovom doprinosu u općem razvoju čovječanstva, realizirana je već na prvom Svjetskom kongresu poduzetnika održanom u Hrvatskoj. Prva Aleja poduzetnika u svijetu proglašena/otvorena je, u sinergiji lokalno-regionalne i poduzetničke zajednice, u poduzetničkom i propulzivnom gradiću Sveta Nedelja na sjeveru Hrvatske.

SLUČAJ 5. Da se papi Franji dodijeli visoko priznanje Kongresa „za neumorno zagovaranje pravde i jednakosti u svijetu“ prihvaćeno je s velikim odobravanjem od članova i sudionika SKP također u Hrvatskoj. Temeljna svrha i cilj dodjeljivanja papi Franji visokog priznanja od poduzetnika je, prevashodno, odavanje posebne počasti papi Franji, ali (!) „...u nadi da će i drugi velikodostojnici poći Njegovim primjerom i da će pravda i jednakost u svijetu postati imperativ čovječanstva u 21. stoljeću“.

SLUČAJ 6. Inicijativa da se kroz komunikacijske kanale i programske sadržaje Svjetskog kongresa poduzetnika kontinuirano obilježava ime, lik i djelo Nikole Tesle„...jednog od najvećih vizionara, inovatora i izumitelja u svijetu...“, nadahnuta je svrhom i ciljem da se vrlo realistično promovira činjenica da su u inovatorskom, izumiteljskom i razvojno-tehnološkom stvaranju - i naizgled nemoguće zamisli – moguće! Posebno i zato što genij Tesla potječe sa naših prostora.

Želja je da se buduće generacije dugoročno i kontinuirano potiču na stvaralačko djelovanje, na slobodno ispoljavanje kreativnosti, na upornost u rješavanju problema i prepreka, nadasve na kontinuirano obrazovanje i stalno stjecanje znanja i vještina... Kako znanje vremenom (ipak) postaje sve cjenjenija „roba“ u svijetu, samo malo je potrebno da Che Guevaru na majicama milijuna mladih diljem svijeta zamijeni jedan Tesla, ili Jobs... zašto ne, s filantropskog stajališta i jedan Buffett...?!

SLUČAJ 7. Kada smo već pomenuli (potencijalnu) ulogu MICE industrije u promociji i zagovaranju zdravog načina života, pomenimo i već dobro zaživjelu inicijativu Zdrav život za kreativnije poduzetništvo. Danas je to Program u okviru kojega tisuće sudionika kongresnih skupova i različitih događanja u organizaciji zagrebačke tvrtke PROMO GLOBAL rade kratke tjelovježbe – u kongresnim dvoranama, na radnom/kongresnom mjestu. Tisuće sudionika na taj način poručuju sebi i drugima: „Zajedno brinemo o očuvanju i unaprjeđenju našega zdravlja i psihofizičke spremnosti“, „Nećemo dopustiti da se naše tijelo i naš um uspavaju“...

Tjelovježbe su upotpunjene povećanim konzumiranjem zdravih namirnica (primjerice voća) na kave pauzama i domjencima - po mogućnosti pod vedrim nebom – dok se istovremeno sugerira smanjenje unosa nikotina i kofeina u organizam. Uz to, kave pauze i domjenci su brižno osmišljeni kako bi među sudionicima bilo što više druženja i suradnje te, posljedično, izgradnje neograničenog povjerenja i uzajamnog poštovanja. Zahvaljući poruci „Zdrav život za kreativnije poduzetništvo“ ne samo da se promoviraju koristi od zdravog načina života, nego se sudionicima skupova in/direktno sugerira da zdravlje i zdrav život doprinose većoj kreativnosti i uspješnosti ali se upozorava i na poslovne rizike i posljedice ako poduzetnik zbog zapostavljenog i narušenog zdravlja ispadne iz „poslovnog stroja“.

„Tjelesno obrazovanje treba da je jednako

sa umnim obrazovanjem“.

Platon

USMJERIMO REFLEKTORE NA MICE INDUSTRIJU

Dakle, na nekoliko primjera djelovanja Svjetskog kongresa poduzetnika – kao kongresnog događanja i dijela MICE industrije, može se zaključiti da MICE industrija može manifestirati svoj (veći nego što to danas jeste) značaj kroz inicijative koje će pokretati (i realizirati); kroz sadržaje koje će tretirati; kroz zaključke, preporuke i poruke koje će odašiljati; kroz zagovaranje društvenih vrijednosti i normi kakve su potrebne čovječanstvu da bi se ono razvijalo u ispravnom – samoodrživom - smjeru. Tu je šansa MICE industrije! Tu je stvarna, vrijedna pažnje, kreativnost: u kreiranju (i realiziranju) sadržaja koji će pobuditi pažnju javnosti i usmjeriti reflektore na MICE industriju !

Onaj drugi dio, kojima su mnogi autori i organizatori u MICE industriji na žalost više posvećeni (ali to su uglavnom PCO agencije): način organizacije, komunikacija, marketing, PR, prodaja, optimizacija u korištenju društvenih mreža, način organizacije/postavljanja dvorane, način registracije te vrsta i način podjele akreditacija i drugo..., jeste važno, ali moramo prihvatiti da su to interni poslovni procesi koji zanimaju samo upravo njih - autore i organizatore u MICE industriji. Interni poslovni procesi nisu važni široj zajednici. Oni su (samo) alat za realizaciju suštine održavanja sadržaja u MICE industriji: zamišljenih i razrađenih ideja i inicijativa koje promoviraju i zagovaraju univerzalne vrijednosti !

IZAZOVI I OBVEZE

I na kraju, evo u formi pitanja, dugoročnog izazova za MICE industriju: Može li MICE industrija iznjedriti bolju ideju od one koju je odmah poslije 2. Svjetskog rata iznjedrio francuski poduzetnik Jean Monnet⁸, a za nju političku odgovornost odmah preuzeo ministar vanjskih poslova Francuske Robert Schuman. Ideja poduzetnika Monneta ubrzo je pretočena u tzv. „Schumanovu deklaraciju“ kojom se predviđalo udruživanje zapadnoeuropske teške industrije a danas se smatra idejnom pretečom osnivanja Europske unije. Njima nedvojbeno treba pridodati i zasluge nizozemskog poduzetnika i bankara Johana Willema Beyena⁹. Europska unija u kojoj danas živimo nastala je nadahnućem mnogih predvodnika i vizionara pa tako i poduzetnika Jean Monneta i Johana Willema Beyena te diplomata Roberta Schumana. Bez njihova zalaganja i motivacije ne bismo živjeli u integriranom području mira i stabilnosti koji su nam danas samorazumljivi.

Ono što je bliže nama jednako je važno. Važno je jer potiče odgovornost i solidarnost. U obilju informacija o pandemiji COVID-19, gotovo pa ispod radara prošle su informacije o filantropskim aktivnostima „onih oko nas“. A trebamo im, i kao šira zajednica (ne samo primatelji donacija), biti zahvalni. Podsjetimo se: ENNA&PPD grupa donirala je Civilnoj zaštiti Republike Hrvatske 20 vozila namijenjenih za provođenje protuepidemijskih mjera te 2,9 milijuna kuna i 7 respiratora bolnicama; UNIQA osiguranje doniralo je pola milijuna kuna Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević"; radnici 3. Maja donirali su novac za riječku bolnicu; Hrvatski Telekom donirao je četiri milijuna kuna Klinici za infektivne bolesti, itd. Ostaje nam da vidimo hoće li MICE industrija u bliskom vremenu koje je pred nama prepoznati i dodatno zahvaliti onima koji su bili i više nego odgovorni, solidarni i društveno osviješteni?

I to je uloga i odgovornost MICE industrije: da podstiče odgovornost, solidarnost i filantropiju !

Kraj teksta, 12 / 13.05.2020.


 

¹MICE: M = Meetings (sastanci), I = Incentives (dodatni, motivirajući sadržaji), C = Conferences (konferencije / kongresi), E = Exhibitions / Events (izložbe / događanja)


²Vinko M. Ćuro je aktivan u marketing i MICE industriji više od 30 godina. Pored ostalih, autor je i knjige „Marketing u kongresno-sajamskoj industriji“


³Izvor: HZJZ - Hrvatski zavod za javno zdravstvo


Izvor: World Resources Institute, Izvješće “Oživljavanje gospodarstva oceana: Slučaj za akciju – 2015”


Izvor: Ujedinjeni narodi


Izvor: U.S. Department of Housing and Urban Development (HUD)


Izvor: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD)


Poduzetnik Jean Monnet bio je podrijetlom iz francuske pokrajine Cognac. Nakon što je kao 16-ogodišnjak napustio školu, putovao je po cijelom svijetu kao trgovac konjakom, a zatim kao bankar. Za vrijeme oba svjetska rata obnašao je visoke dužnosti na području usklađivanja industrijske proizvodnje u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.


Johan Willem Beyen bio je međunarodni bankar, poduzetnik i nizozemski političar koji je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća tzv. „Beyenovim planom“ dao novi poticaj procesu europskih integracija.

4 views0 comments